Uskršnji običaji u Skandinaviji
Uskršnji simboli poput jaja, zečeva i proljetnog cvijeća nisu zaobišli ni skandinavske zemlje. Upravo zato ćemo ih ovdje zaobići i osvrnuti se na neke od običaja koje na prvu nikad ne bi povezali s Uskrsom :)
Gækkebrev ili zagonetno pismo
Glagol gække znači nekoga nasamariti ili odvesti na pogrešan trag. Visibabe su vintergækker - svojim ranim cvjetanjem pokušavaju nas nasamariti da je stiglo proljeće dok smo još u zimi.
Slanje anonimnih pisama izrezbarenih u posebnom uzorku jedinstven je danski običaj koji postoji od kraja 18. stoljeća, a vrlo moguće i ranije. Primatelj mora odgonetnuti poruku sa zagonetnom pjesmicom i točkama koje označavaju broj slova u imenu pošiljatelja. Ako uspije pogoditi, dobit će sitnicu na poklon (uskršnje jaje ili slatkiš), u suprotnom mora pokloniti nešto pošiljatelju.
Gæk gæk gæk - mit navn er blevet væk :)
Kolibe i krimići
Osim što brže bolje bježe u planine za uskršnje praznike, velik broj Norvežana ponijet će sa sobom nešto za čitati. Većina će se odlučiti za krimić, a o oni koji ostanu doma najvjerojatnije će praznike provesti uz krimiće na državnoj televiziji. U čemu je točno stvar oko fenomena zvanog påskekrim? Zar su stvarno svi u toj zemlji toliko zaluđeni zločinima i umorstvima?
Roman koji je pokrenuo lavinu uskršnjih krimića bio je Bergenstoget plyndret inat! (Sinoć opljačkan vlak za Bergen!) izdan 1923. tjedan dana prije Uskrsa. Svoju popularnost dugovao je kreativnom oglašavanju na naslovnici novina u kojoj je prikazan kao stvarni događaj, a mnogi unezvjereni čitatelji u njega su i povjerovali. Radnja je k tome bila smještena za Uskrs u tipičnom planinskom kraju s kolibama (hytte).
I u drugim je zemljama bilo uobičajeno objavljivati “lako štivo” prije praznika, ali u Norveškoj je fenomen uskršnjih krimića dosegao razmjere neviđene igdje drugdje. Danas većina norveških izdavača čeka upravo preduskrsno razdoblje kako bi lansirali nova krimi izdanja.
Uskršnje…vještice?!
Djevojčice i dječaci prerušeni u vještice kucaju vam na vrata s uskršnjim čestitkama i očekuju slatkiše. Možda više zvuči kao fašnik ili Noć vještica, no u Švedskoj i dijelovima Finske ljudi će znati da se radi o påskkärringar ili påskhäxar (uskršnjim vješticama).
Priče o vješticama kružile su i prije kršćanstva, no svoju nesretnu kulminaciju u Švedskoj dosegle su u masivnim progonima 1660-ih i 1670-ih godina. Vjerovalo se da na Veliki četvrtak (Skärtorsdagen - dan kad je Božja prisutnost najslabija) lete na mistično mjesto zvano Blåkulla gdje blude s Nečastivim i sudjeluju u mračnim magičnim ritualima. Vještice se moglo prestrašiti na dva načina: pucnjevima i paljenjem ognja. Zato i danas možemo čuti pucanje uskršnjih petardi (påsksmällare) i vidjeti paljenje uskršnje lomače na zapadu zemlje (påskeldar).
Påskkärringar se prvi put spominju 1807. na zapadu Švedske, a s vremenom su od običaja odraslih postale skoro isključivo običaj za djecu. Opremljenje maramama, pregačama, lončićima za kavu i pjegicama po licu male vještice i dalje haraju za Uskrs u potrazi za strašno dobrim slatkišima.
God påske/Glad påsk!
