Poznati skandinavski izumi

Autor: Ante Sičić

Jeste li se ikada zapitali kako bi vam život izgledao da nije bilo Skandinavaca, ne uzevši u obzir IKEA-in namještaj, norvešku prognozu i rođake koji rade u Danskoj?

U tekstu nas čeka pregled nekih od najznačajnijih i za život važnih skandinavskih izuma i poneka zanimljiva priča koja stoji iza njihova nastanka.

Lego

Priča o lego-kockicama započinje u 20. st. Oleom Kirkom Christiansenom, danskim stolarom koji je imao kompaniju za proizvodnju igračaka koja je 1949. na tržište predstavila prvotnu verziju lego-kockica kakve danas poznajemo.

Ruku na srce, slične su kockice zapravo već postojale dva desetljeća prije u Engleskoj, ali u svrhu bloga škole skandinavskih jezika ostat ćemo pristrani i naprasito zaboraviti taj dio priče.

Lego-kockice zatim su evoluirale i brzo prerasle u jednu od najpopularnijih vrsta igračaka među svim uzrastima. Gazda Ole, osim što je bio vrstan izumitelj, bio je i domišljat jezikoslovac – naziv Lego dolazi od skraćenice slogana „leg godt“ (slobodno prevedeno kao „uživaj u igri“; danski: at lege – igrati se; godt – dobro).

Poslije se pokazalo da Lego, potpuno slučajno, odgovara i latinskom glagolu legere → lego u prvome licu koji može značiti „sakupljam“.

Spletom slučajnosti i dosjetljivosti, ti mali plastični djelići, čija vrijednost zasjenjuje suho zlato a čvrstoća posramljuje staru Nokiju, postali su jednim od najljepših danskih ostavština svijetu.

Minecraft

Nakon priče o fizičkim kockicama, prelazimo na virtualne – riječ je o megapopularnoj video-igri Minecraft, švedske kompanije Mojang Studios.

Izdana 2011. brzo je pokorila svijet svojom pristupačnošću i jednostavnom, ali unikatnom, estetikom. U igri, igrači mogu graditi svoju nastambu, skupljati resurse, izrađivati oruđe i oružje, braniti se od svakojakih zvijeri, putovati kroz dimenzije i još mnogo toga, i sve to na način prihvatljiv za sve uzraste.

Zahvaljujući Minecraftu, Švedska će ostati poznata kao zemlja koja je svijetu ostavila jednu od najigranijih igara svih vremena.

Spajalica

Nakon zabave, vrijeme je da nabrojimo i neke izume praktične prirode. Spajalicu za papir (nor. en binders), koja olakšava život mnogomu birokratu i uredskom radniku, možemo zahvaliti Johanu Vaaleru, norveškom izumitelju koji je 1901. zatražio patent od SAD-a.

Iako je spajalica, na Johanovo neznanje, već postojala u Engleskoj te njegov nedovoljno razvikani izum bacila u zaborav, doživjela je svojevrsni preporod kada je u Drugom svjetskom ratu postala nacionalnim simbolom Norveške.

Naime, kada su Nijemci, nakon zauzimanja Norveške, zabranili nošenje prišivaka i bedževa s domoljubnim simbolima, mladi su norveški studenti, u znak otpora nacističkoj okupaciji i zabranama, počeli nositi spajalice koje više nisu spajale samo papir, već i norveški narod koji je, suočen s opasnošću, bezazlenim predmetom ustrajno pokazao jedinstvo.

Stoga se nadamo da će vam, jednom kad vas obuzme čemer ureda i preplavi teški miris printera, motivaciju za izguravanje radnoga dana uliti grandiozna simbolika malene norveške spajalice.

Bluetooth

Jedan od najmodernijih izuma na našoj listi ujedno je i najstarije etimologije. Riječ je o Bluetooth-u, svima poznatoj tehnologiji za bežično spajanje koju su 1994. izumili dva Ericssonova inženjera.

Naziv Modrozubi, naime, dolazi od nadimka danskog kralja Haralda Blaatanda koji je u 10. stoljeću, kao što Bluetooth danas povezuje mnoge uređaje, povezao zaraćene danske frakcije izgradivši ceste i omogućivši komunikaciju među njima.

Iako je Harald očito bio velik mirotvorac, zubna higijena po svemu sudeći nije mu bila jača strana, jer najdoslovnije tumačenje njegova nadimka kaže (iako se to ne može sa sigurnošću ustvrditi) kako ga je dobio zbog svoga upečatljivog plavog, pokvarenog zuba.

Idući put kad na mobitelu kliknete simbol za Bluetooth, sjetite se da zapravo gledate u neku vrst vikinškoga grafita jer je simbol zapravo kombinacija Haraldovih inicijala (H i B) napisanih runama.

Dinamit

Postojanje dinamita možemo zahvaliti Alfredu Nobelu, Šveđaninu rođenom 1833. u Stockholmu, odraslom u Sankt Peterburgu i preminulom 10.12.1896. u San Remu.

Na isti se dan, pet godina poslije, dodijelila prva Nobela nagrada, novcem koji je sam u tu svrhu ostavio budući da za sobom nije ostavio djece. Međutim, put do zvijezda prožet je trnjem, što je pogotovo bio slučaj s našim junakom.

Obitelj Nobel se 1863. preselila natrag u Stockholm gdje su počeli eksperimentirati s nitroglicerinom, a jedan od eksperimenata završio je katastrofom kada je nitroglicerin eksplodirao te usmrtio Alfredova brata i još nekoliko osoba.

Požrtvovno, ali vjerojatnije samo ludo, Alfred je izgradio novu tvornicu kako bi nastavio s eksperimentima ne bi li 1867. na koncu patentirao dinamit te podigao devedeset tvornica u čak dvadeset država.

Osim dodjele nagrada, razornom uspjehu dinamita svjedoči i nekoliko muzeja koje danas možete posjetiti ako vas prasak sudbine nanese u Stockholm ili Karlskogu.

Lopatica za rezanje sira

Da su Skandinavci uvijek razmišljali praktično, svjedoči nam i norveškiostehøvel (lopatica za rezanje sira) koju je 1925. patentirao Thor Bjørklund.

Kao što se da naslutiti iz naziva, izum nam služi za rezanje sira u tanke kriške radi postizanja onoga savršenog okusa iako je njegov postanak zapravo potekao iz potrebe za štednjom u neimaštini međuratnog razdoblja.

Zanimljivo je da je širenje upotrebe lopatice za sir izazvalo žestoki prosvjed vodećih aktera norveške mljekarske industrije koji su se pobojali da će im izum smanjiti prodaju sira te počeli dijeliti propagandne letke u kojima su ljude poticali da ih bace.

Nakon što su, godinama poslije, zakopali ratnu lopaticu, Norvežani su osmislili još mnoštvo njezinih varijanti te je čak i uvrstili u svakodnevnu upotrebu druge prirode u ustaljenoj frazi kutte med ostehøvel (kutte – rezati), koja znači srezati nešto svugdje pomalo kao na primjer budžet ili slovo d u izgovoru norveškog.

Sigurnosni pojas

U vrijeme kada je sigurnost bila na dnu liste prioriteta, kada su ljudi odlagali smeće kamo im se prohtjelo bez imalo obzira na prirodu, pušili cigarete po bolnicama i udisali azbest na svakom koraku (i ne, ne govorimo o modernoj Hrvatskoj) jedna se kompanija istaknula kao promišljena i spasonosna za sve vozače.

Iako je sigurnosni pojas već bio postojao, Volvov inženjer Nils Bohlin je 1959. izumio sigurnosni pojas koji se veže u tri umjesto u dotadašnje dvije točke, čime se uvelike smanjila smrtnost i težina ozljeda pri saobraćajnim nesrećama.

I premda ga je Bohlin patentirao, u Volvu su odlučili besplatno podijeliti novu sigurnosnu tehnologiju čitavoj automobilskoj industriji kako bi se spasilo čim više života u nezgodama.

Izum takvog pojasa bio je samo početak, budući da su Volvo i Švedska u narednim godinama blagoslovili svijet mnoštvom drugih modifikacija koje olakšavaju život svim vozačima i postavili još jedan skandinavski trend kao nužan u cijelome svijetu.