Öland - otok sunca i vjetra
Potrajalo je dobrih 11 godina da napokon posjetim Skandinaviju. Znam, znam… kako je to uopće moguće za jednog profesora skandinavskih jezika koji pritom nazove školu Skandikum? Ajmo reći da je prilika bilo, ali neki su planovi otpali zbog pandemije, a većina zbog onog dobrog starog odgađanja u stilu: “ma bit će prilike…"
Dugo sam se pitao: “Koju bih zemlju trebao prvu posjetiti?” Najviše sam naginjao Norveškoj i Danskoj zbog broja bivših i sadašnjih učenika koji tamo žive. Na kraju sam prigodno završio u zemlji čiji sam jezik prvi naučio :)
Solens Och Vindarnas Ö
Öland je drugi po veličini otok u Švedskoj, proteže se 138km od sjevera do juga tako da će vam autom trebati više od dva sata da ga uzduž obiđete po vrlo brzoj i ravnoj cesti. Imali smo sreće što smo odsjeli na samoj sredini otoka koja je udaljena svega pola sata od Kalmara s kojim je spojen mostom.
Naš prijatelj Torstein ugostio nas je u tipičnoj crvenoj kućici u pitoresknom selu Dyestad. Čitav otok prepun je sličnih koliba (šve: stuga), ali ono što ipak najviše plijeni pažnju drvene su vjetrenjače (väderkvarn) koje se mogu vidjeti na skoro svakom uglu. Naročito je impresivno vidjeti više vjetrenjača u nizu, kao u selu Lerkaka kod Runstena (vidi naslovnu sliku). Osim njih nerijetki su i runski zapisi u kamenju koji se mogu ugledati uz cestu.
Ono što me se pak najviše dojmilo bilo je kupanje u Baltiku na pješčanoj plaži pored Bjärbya. Premda je Öland jedno od najsunčanijih mjesta u Švedskoj, taj dan bilo je oko 17 stupnjeva, a do plaže smo morali biciklirati u kabanicama (friluftsliv na najjače!). More je bilo slične temperature i stoga nije bio toliki šok zaplivati. Osim što je hladnije od Jadrana, osjetno je manje slano. Nakon kupanca ugrijali smo se švedskim cimet rolicama (kanelbullar) i kavom, a nakon fike, odmarali u dnevnom boravku prepunom knjiga.
Od siromašne zabiti do utočišta slikara
Bilo mi je nekako prigodno listati Mobergove Iseljenike (Utvandrarna) budući da su smješteni u susjednoj pokrajini Småland. Ukoliko niste upoznati s radnjom romana, radi se o Šveđanima iz sredine 19.st. koji se zbog sveopće nestašice odluče preseliti u Sjevernu Ameriku. Ako pozornije pogledate krajolik, bit će vam jasno zašto su mnogi odlučili pronaći sreću u novoj zemlji. Cijeli otok prošaran je suhozidima od kamenja koje su morali iskopati ne bi li se išta moglo kultivirati. Dodate li k tome par loših godina i dekret koji je branio otočanima da love kraljevu divljač ne čudi da su mnogi bili svedeni na prosjački štap. Na otočane se generalno gledalo kao primitivne, a takve Ölanđane srećemo i u Iseljenicima.
Danas je Öland pretežito ruralna sredina, a po ljeti postaje popularno izletište kako za turiste tako i za slikare. Osobno su me iznenadili slikarski ateljei i galerije u skoro svakom mjestu. Nešto sjevernije može se obići utvrda Borgholm koja, iako je zgodna za posjetiti, nema toliku povijesnu važnost kao dvorac u Kalmaru kojeg nažalost nismo stigli vidjeti. Na krajnjem sjeveru krajolik je prošaran kamenim formacijama zvanim rauk, a one su nam prve na listi za idući posjet Ölandu!
Dok završavam ovaj tekst prolaze me trnci kad se sjetim dana provedenih tamo. Nisam siguran da sam mogao prigodnije ostvariti prvi kontakt sa Švedskom, ispunjenu suncem, vjetrom i kišom te mirisom kanelbullara dok s prozora gledam ovce kako pasu zelenu travicu Ölanda.
