Besramno smo oduševljeni Sramom
Autorica: Sara MalićPrva sezona hrvatske inačice Skama je gotova, a potvrđena je i druga sezona koja bi trebala krenuti s emitiranjem ovog proljeća.
Rekla bih da je recepcija prve sezone odlična, osobito među ciljnom publikom no jedna me stvar još više veseli. Iako je prošlo neko vrijeme od mojih tinejdžerskih dana i dosta se stvari promijenilo, Sram je možda jedina serija koja me ne tjera da uzmem daljinski i ugasim televizor.
Dapače od početka emitiranja krajem listopada pa sve do kraja prosinca znalo se gdje smo nedjeljom u devet navečer i kaj gledamo.
Okolnosti su svakako specifične za nas koji smo fangirlali na Skam od 2015. godine, ali želim reći da je Sram jedna jako kvalitetno producirana serija za mlade i za one koje zanima hrvatska mladost.
Prilagodba hrvatskom kontekstu
Gotovo svi detalji zbog kojih sam bila skeptična prije emitiranje prve epizode pogođeni su baš onako kako je trebalo. Velika briga bio mi je način izražavanja i doista mi je drago da se koristio kolokvijalni hrvatski sa čak dosta jezičnih specifičnosti zagrebačkog područja.
Prvu epizodu gledala sam s grupom prijatelja iz različitih dijelova Hrvatske pa se čak potegnula rasprava oko toga što kome znači riječ kljucati :) Šaljite mi svoja objašnjenja da vidimo tko je u većini!
Jedno mi se pitanje konstantno vrtilo po glavi. Kako to da je Hrvatima toliko teško snimiti seriju u kojoj se ne govori tvrdim i, meni osobno, pomalo bezličnim standardom kada se radi o filmskoj umjetnosti? I naravno, da se prisutnost dijalekata ne svodi na tipove likova ili potpuno cringe pokušaje humora.
U nekom od intervjua jedan je od producenata, Bruno Mustić, ukratko opisao opsežni proces istraživanja koji je prethodio samom snimanju serije, a priodonio je toj opipljivosti Srama.
Jezik adolescenata u Sramu tako je ostao dosljedan onome u stvarnosti: pun kolokvijalizama i engleskog slenga, referenci i kombiniranja štokanja i kajkanja između različitih likova.
Sve su te informacije, kao i one o glazbenom ukusu srednjoškolaca u Zagrebu, saznali kroz ankete odnosno istraživanja, ali i aktivnu participaciju koju su omogućili glumcima. To je svakako bitan detalj jer za pogoditi perspektivu publike, osobito ovako specifične skupine koja se konstantno mijenja, doista treba znati čuti tu istu publiku.
Kinematografski bolja od Skama
Oko činjenice da je hrvatska verzija došla toliko kasnije zapravo imam blandede følelser (norveški: pomiješane osjećaje).
U srednjoj bih rekla nema šanse, bolje da je nemamo. Nešto slično sam rekla i kad sam čula da se snima, ali moja skepsa je s vremenom omekšala i vrlo brzo nakon gledanja gotovo nestala. Ono što treba uzeti u obzir svakako je tih 9 godina odmaka tijekom kojih je mnogo toga napredovalo u filmskoj industriji.
Gledajući ponovno Skam nakon dugo vremena, primjetila sam koliko recimo osvjetljenje ne igra gotovu nikakvu ulogu u sugestivnom komentiranju radnje dok u Sramu postoji kontinuitet.
Većina scena između Eve i Jakova dok im je odnos stajao na krhkim nogama bila je hladnih, zagasito plavkastih tonova. S druge strane, Evine scene s novim prijateljicama (fenomenalan izbor glumica) toplih su žutih tonova i ambijentalnog osvjetljenja. Negdje u zadnjim epizodama ovo se stapa u jednu scenu, kada Lovro i Eva napokon odluče pokušati izgladiti stvari.
Veliku ulogu ima virtualna stvarnost, snimke tipkanja poruka ili skrolanja po društvenim mrežama dok je osoba u prvom planu na mobitelu.
Ulazak virtualne stvarnosti na film s razvojem tehnologije bio je gotovo neophodan što se može vidjeti kod mnogih suvremenih serija i filmova. Kombiniranje različitih rakursa u scenama koje bi treble buditi neke pomalo neugodne ili jednostavno intenzivne osjećaje kod likova, ali i gledatelja, dočaravaju ono što smo svi mi osjećali tijekom adolescencije - nesigurnosti, nelagode i overthinkanja.
Tinejdžerstvo u fokusu
Baš kao ni norveški original, Sram ne suspreže od tema koje su interes adolescenata i o kojima je važno razgovarati, čak i kada je minutaža odraslih, koji obično imaju hijerarhijsku ulogu u takvim scenama, u Sramu vrlo kratka.
Razgovori s ginekologicom ili mamom o prvom seksu i zaštiti, pokretanje pitanja slut shaminga ili pušenja trave, problematiziranje digitalnog nasilja - sve se to pojavljuje već u prvoj sezoni.
Mislim da je i to osvježenje na neki način. Činjenica da uloga roditelja, profesora i ostalih odraslih ljudi u Sramu nije interesna već sporedno uspostavljanje nekakvog skeleta društvene strukture koji nikada niti nije namjeravao biti u središtu zbivanja radnje.
Drame između bivših prijateljica, opsesija o popularnosti i seciranje svakog detalja nečije objave na Instagramu ili TikToku - sve je to esencija adolescencije koja jest tema Srama.
Za odabir glazbe također su uvažena mišljenja glumaca, provedene ankete u kojima su odgovori često, kako kaže Mustić, bili kontradiktorni. Skejteri žele da im se pušta Sinan Sakić, trap trešti na svakom partiju, a na viksi se pleše na bezvremensku Vesnu Pisarović.
Jedina glazbena zamjerka koju imam je pjesma Mije Dimšić kojom Nora nasmijava Evu kako bi ju oraspoložila. Komotno su mogli zadržati Bieberovu Baby iz originala ali okej, možda je to taj generacijski odmak kojeg ja nisam potpuno svjesna.
Ima li hrvatske kulture u Sramu?
I dok se neki žale oko nepostojanja hrvatske kulture jer je Sram adaptacija norveške serije, moja perspektiva je dosta drugačija.
Cijela ekipa koja je radila na seriji zapravo je samo iskoristila savršenu jednadžbu za snimanje dobre teen serije i preslikala je na hrvatsku kulturu.
Od scenaristica Hane Jušić i Nikice Zdunić zaslužnih za izvrstan scenarij, preko produkcije do recimo kostimografkinje Melite Šakić zbog koje likovi Srama izgledaju kao Gen Z koji zapravo i jesu.
Zastupljen je jezik koji se koristi u govoru, a specifični detalji prilagođeni su našem prostoru, primjerice norveški russebusser postaju kupei u Sramu.
Hrvatska suvremena glazba, različiti dijelovi Zagreba i apsolutno savršeni izbor okolice rijeke Mrežnice za snimanje epizode na vikendici čine Sram hrvatskim bez obzira što ideja nije hrvatska.
Da se svodimo samo na hrvatske ideje za serije ne znam koliko daleko bismo dospijeli. Drago mi je da je moja zemlja postala dijelom međunarodne priče jer Sram privlači i inozemnu publiku, ne samo hrvatsku.
Snimanje druge sezone koja je najavljena za proljeće već je krenulo, a u glavnoj ulozi gledat ćemo Noru. I dalje sam skeptična oko toga koliko će dobro biti prenesen Noorin jak karakter iz originala, ali na svu sreću ne moram dugo čekati da to otkrijem. U iščekivanju nove sezone bacite oko na prvu i javite nam svoje dojmove :)
