Tko su bili birkebeineri?

Prije 820 godina u Norveškoj rođen je kralj Håkon IV Håkonsson. Njegovo se rođenje pokušalo sakriti tako da ni dandanas nismo sigurni kojeg dana je točno rođen, zna sa samo da se dogodilo u travnju ili ožujku. Ovo je priča o događajima koji su prethodili njegovom dospijeću na norveški tron usred turbulentnog razdoblja građanskih ratova te nasljedstvu koje je ostavilo tragova i na modernim vremenima.  

Biskupatori i brezonogi

12. i 13. stoljeće u Norveškoj obilježio je građanski rat (borgerkrigstiden) između dviju političkih grupacija koje su nastojale postaviti svaka svog izabranika kao kralja cijele Norveške. U pitanju nije bio samo budući vladar, već i sukob radi prevlasti između kralja i Crkve, odnosno pitanje sekularizacije Norveške već u 13. stoljeću.

Prva su grupacija bili baglerne, koji su uspomoć Crkve i Danske htjeli zavladati Norveškom. Naziv baglerne dolazi od norveške riječi bagall, originalno od latinske riječi baculum, koja predstavlja biskupski štap. Možemo ih stoga nazvati biskupovcima ili u šali, ako uzmemo u obzir njihovu suradnju s Dancima koji su htjeli zauzeti cijeli Norvešku, biskupatorima.

Druga su grupacija bili birkebeinerne, junaci naše radnje. Pojam dolazi od riječi birk što na norveškom znači breza i bein što znači noga, a nastao je iz propagande oporbenih stranaka koji su ih nazivali siromasima koji su bili u tolikoj neimaštini da su obuću pravili od kore brezinog drveta. Možemo ga stoga prevesti kao brezonogi ili brezonošci.

Priča o birkebeinerima započinje 1174. kada se prvi put spominju u Sagama o kraljevima legendarnog Snorrija Sturlusona i sagi Fagrskinna. Odnosio se na grupu ljudi koju su najčešće tvorili seljaci. Seljake je regrutirao Øystein Møyla koji je bio u oporbi kralju Magnusu Erlingssonu, koji je uspomoć Crkve širio glasine o jadu i bijedi birkebeinera.

Unatoč tome, pretendent na prijestolje Sverre Sigurdsson trenirao je i organizirao birkebeinere pretvorivši ih u pravu samostalnu vojsku. Birkebeineri su konačno stupili na vlast 1184. na čelu sa Sverreom. Sage nam govore da su te godine u pomorskoj bitci kod Fimreitea ubili Magnusa i porazili njegovu mnogobrojniju vojsku, čime je Sverre postao kraljem.

Za vladavine Sverrea naziv birkebeiner izgubio je svoju pejorativnu konotaciju budući da su birkebeineri u to doba dospjeli na visoke pozicije u kraljevstvu, čime je naziv u stvari postao časnom titulom.

Redovničke kapice i bradonje s otoka

Nakon Magnusove smrti, na scenu stupaju sljedeći protivnici – bagleri, koji slijede Magnusovu tradiciju oslanjanja na Crkvu. Osim baglera, neprijatelji birkebeinera bili su i kuvlunger (redovničke kapice) i øyskjegger (bradonje s otoka).

Većina crkvenjaka bila je na strani baglera, budući da su im bagleri davali posjede u koncesiju. Najmoćniji od njih bio je biskup Eirik, koji je na svoju stranu pridobio dva velika aktera: papu kojemu je u interesu bilo da norveškim kraljem upravlja Crkva, a ne obrnuto; i Dance koji su maštali o osvajanju cijele Norveške.

Kralj Sverre je umro 1202., ostavivši time Norvešku bez kralja. Na sreću birkebeinara, 1204. u tajnosti je rođen Håkon Håkonsson, Sverreov unuk. Unatoč baglerskim pokušajima da odstrane novorođenog kralja, birkebeineri su ga uspjeli spasiti odvevši ga na sigurno. Nakon što je Håkon sazrio, postao je kraljem i uspio pridobiti podršku gotovo čitavog naroda, osiguravši time dugu vladavinu i mir u Norveškoj, bar za skoriju budućnost.

Bagleri su se eventualno predali i priznali Håkona kao kralja. Kako su ratovi prestali, tako više nije bilo potrebe za našim birkebeinerima te je birkebeiner postao ništa više nego naziv za stare veterane.

Kako bismo čitateljima približili ovu skandinavsku priču, možemo je usporediti s domaćom Seljačkom bunom. U toj bi skandi-buni bagleri bili Franjo Tahi i njegovi plaćenici, a birkebeineri kmetovi koji se bore za pravdu u zemlji napaćenoj okupatorima i pokušavaju spasiti mladoga vođu Matiju Gupca, ilitiga Matiasa Gubbsena kako bi njegovo ime zvučalo na norveškom.

Kao što znamo, povijest uvijek pišu pobjednici, a u slučaju su srednjovjekovne Norveške to bili birkebeineri. Iz jedne su perspektive predstavljali ustanak niže klase i njezinu postupnu transformaciju u višu klasu, no stvar nije toliko jednostrana.

Naime, povijesni nam izvori govore kako su birkebeineri jednostavno bili siromasi koji su se latili oružja kako bi zaradili za život, a potražnje za borcima nije nedostajalo u doba kada je postojalo više onih koji su se željeli dočepati krune. U svakom slučaju, birkebeineri ili brezonogi su jedni od aktera koji su zaslužni za stvaranje Norveške kakvu danas znamo.

Fønfäcts o birkebeinerima

Danas se birkebeinerima u Norveškoj odaje počast utrkom birkebeinerrennet, skijaškom cross-country utrkom od Rene do Lillehammera. Duga 54 kilometra, prolazi istom rutom kojom su birkebeineri preko planina na skijama bježali od baglera kako bi spasili princa Håkona.

Posebnost ove utrke leži u tome što su svi sudionici dužni na sebi imati ruksak težak minimalno 3,5 kilograma, što simulira težinu novorođenog Håkona. Idući birkebeinerrennet održat će se 25. ožujka 2025., još se stignete prijaviti! (https://birkebeiner.no/en/ski/birkebeinerrennet-54-km)

Simbol birkebeinera nalazi se na grbu općine Lillehammer, na kojemu možete vidjeti birkebeinera u vojnoj opremi na skijama, koji također simbolizira spašavanje princa Håkona: Lillehammers kommunevåpen.

Snimljen je i film Birkebeinerne iz 2016. (na internetu ćete je lakše naći po engleskom nazivu The Last King). U filmu jednoga od dvojice birkebeinera koji su spašavali princa Håkona glumi Kristofer Hivju, javnosti poznat po ulozi bradatog i luckastog Sjevernjaka Tormunda Divosjeka u megapopularnoj Igri prijestolja. Preporučamo!

Autor: Ante Sičić